Psihološka drama kao književni prvjenac.

Međunarodno udruženje književih stvaralaca i umjetnika Nekazano objavilo je knjigu “Moje drugo ja”, mlade barske svestrane umjetnice Enese Sukić. To je psihološka drama koju je Enesa napisala sa osamnaest godina i to je njen književni prvijenac. U toku proteklih godina pored angažovanja u svojoj Srednjoj ekonomsko ugostiteljskoj školi, koju je pohađala, Enesa je sa svojim prijateljima iz škole učestvovala na mnogim književnim manifestacijama i večerima koje je organizovalo Nekazano.

“Na predlog profesorice Vanje Drobnjak preuzeo sam rukopis od mlade Enese i posle nekoliko razgovora sa njom i konstruktivnih predloga došli smo na ideju da se drama štampa u obliku knjige. Ona je tada i uradila korice za svoju knjigu, jer je i odlična slikarka, ilustratorka. Drama je na veoma talentovan način napisana i iznenađuje s obzirom na mladost autorke. Sa njom i sa mnogim drugim učenicima i učenicama i nastavnicima Srednje ekonomsko ugostiteljske škole sarađivali smo proteklih godina na opšte zadovoljstvo pa smo tako i jedan broj časopisa za kulturu i umjetnost Nekazano posvetili isključivo njihovim radovima, kao i radovima njihovih nastavnika a ona je tada imala zapaženu ulogu u svemu. Talenat Enese je već tada bio prisutan i rezulat njenog upornog i talentovanog rada ispred nas je jedna veoma lijepa knjiga, knjiga koja zavređuje pažnju.” – riječi su Labuda N. Lončara, predsjednika međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano , koji je i urednik ovog izdanja.

Recenziju na ovu knjigu napisao je Goran Radičević, pjesnik i potpredsjednik udruženja Nekazano koji je svoje viđenje ove knjige naslovio “Zločin bez zločina” i u njemu kaže: “Umjetnik… Skitnica kroz nezamislivi broj svjetova i obavezno podvojena ličnost. Svaki umjetnik ima bar dva lica i dvije duše. Po jedno za svaki svijet u kojem živi. Ne postoji umjetnik koji živi samo u realnosti. On na kratko mora pobjeći od nje pa makar baš o njoj pisao. Umjetniku nije dovoljan samo san o nečemu, on mora boraviti u tom snu, bar dok stvara. Često i sam stvara san, san za onog ko će uživati u njegovom djelu.

Knjiga mlade autorke Enese Sukić, po formi drama a po radnji novela neće ostaviti ravnodušnim nijednog čitaoca. Upotreba naracije za laku dramatizaciju uslovila je čitljivost. Htjeli to čitaoci ili ne ovo djelo će brzo čitati jer ne postoje opisi na kojiima bi se morao duže zadržavati. Ona nas vodi kroz dva svijeta koristeći fabulu književnika podvojene ličnosti. Doduše njegova podvojenost nije samo imaginacija već je stvarna.

Kad sam dobio knjigu na čitanje bio sam zabrinut da je autorka zagrizla preveliki kolač sa obzirom na njene godine, jer koristi formu koja je namijenjena scenskom prikazivanju. Nimalo lako za pisanje a istovremeno i jedna od najstarijih formi književnog izražavanja.
Nije lako kroz dijaloge ostvariti prirodan tok događaja. No ona je to ostvarila manirom iskusnog pisca ali i dramaturga.
Kroz sedam scena ove jednočinke nenametljivo nas vodi prema kraju priče o zločinu bez zločina i naravno bez kazne. Kroz strahovanja, ljubavnu priču u pozadini, dovodi nas do finiša koji nije pravi kraj, već samo svršetak prvog čina.
Nadamo se da će ova drama kroz nekoliko godina doživjeti i pisanje drugog a možda i više činova, u toj nadi nam ostaje samo da je čitamo i uživamo u prvjencu mlađane Enese Sukić.“