Pisanje je samačka umjetnost, samački proces kroz koji autor/ka prolazi kroz razna stanja.

Milanka Ćorović iz Podgorice piše prozu, poeziju, novinarske članke, PR tekstove, sociološke osvrte, kolumne, analize književnih djela…
Književnica ističe da voli da stvara u tišini koja joj, kako kaže, pruža mogućnost da se apsolutno prepusti kreativnom adrenalinu.
"Volim kada se nađemo 'jedan na jedan' prazan list i ja. Tada za mene apsolutno ništa drugo ne postoji i ne dotiče me sem poriva i izazova da stvaram. Nekada me inspiriše autentnični lik, gestikulacija sasvim slučajnog prolaznika/ce. Nadahne me milisekunda našeg mimoilaženja i pretočim u riječi. Imam dar da 'udahem' sve finese jednog trena, a tren, za mene, zna da bude jako dug…Svi moji budući planovi su da pišem i dišem – hm, a nije li to isto?!", konstatuje Ćorović.

Iz opusa "Portreti u prolazu".

s metalne rđe kružnih opruga
šarene betonske građevine
slivaju se ljudske sjene
kroz trulež njene nastrešnice

ne volim obruče
ni u fizičkom obličju
guši me svaki
dokaz ograničenja

besane noći traže poeziju

kružim oko stambene gromade
vrebam žrtvu
za književnu inspiraciju
listam portrete u prolazu

dajem im kolorit
kroz pisanu riječ
dok slovima vezem
iracionalnu sreću

i pišem
da me ne uguše prećutane riječi
suočavam se s vlastitom ranjivošću
vječitim kopanjem po nutrini
osvjetljavam svaki kutak svoga bića

i pišem
dok me okružuju
razna lica u prolazu

najsrećnija
kad se zaključam u poeziju