Višeslojni projekat “P R E P L I T A NJ E” - HOMMAGE UROŠU TOŠKOVIĆU, teoretičara savremene umjetnosti dr Miluna Lutovca, koji je organizovan povodom dvije godine od umjetnikove smrti od 03. 03. 2021. do 19. 03. 2021. godine u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” u Baru, od 11. do 24. maja 2021. godine biće predstavljen u KIC “Budo Tomović” u Podgorici.

Kolaž: “Uroš na Obali”

Projekat “Preplitanje” dio je "žive umjetnosti" (live art), to jest, izraz postmodernih i tranzicijsko globalizujućih koncepcija: analize, sinteze i izvođenja interaktivnog odnosa "života" i "umjetnosti".
Prostor se, zahvaljujući Uroševim crtežima, izloženim instalacijama - “ostacima svijeta” (drvo, kamen, žica, krpa, plastika...), koje je izbacilo more na obalu i radovima autora projekta ovaploćuje kroz artefakt koji sam sebe izlaže.
Na Uroševim radovima dominira ekspresija i snaga - svjedočanstvo o jednoj neprekidnoj stvaralačkoj borbi, uz pomoć koje, iz arhetipskih slojeva izranja vrijeme - prije vremena. Možda nam se, ko će to znati, upravo na postavci “Preplitanje” pred očima pojavljuje prapostojbina Uroševog djela.

U dijalogu vidljivog i nevidljivog, u preplitanju performansa i omaža oplemenjenog instrumentalima rock grupe ‘AkademiA’, kao i u interakciji prisutnih posjetilaca, nastaje jedna nova radikalno drugačija postavka - postavka preplitanja.
(Izvod iz kataloga)
***

Cilj projekata "Preplitanje" bio je da se pored odavanja pošte velikom crnogorskom umjetniku uhvati dio “uspomene u nestajanju” (Hommage Tochkowitch) jer vrijeme zna da se poigra, kako sa živima, tako i sa mrtvima, i pokrene inicijativa za podizanje spomen obilježja Umjetniku. Naravno, nije se mislilo na bistu i sl. oblike estetske samodovoljnosti koji, iskreno se nadamo, pripadaju nekim prošlim vremenima, već se mislilo, kako se to, u jednoj od objava o Toškovićevom životu i djelu i pominje, na afirmaciju kulta mjesta na kojem je jedan umjetnik boravio i stvarao, a koje bi trebalo da bude oplemenjeno edukativnim sadržajima, radionicama otvorenog tipa, art-mobilnim paviljonima u okviru kojih bi stvaraoci grada Bara bili u neprekidnoj interakciji sa zaintersovanom publikom. Bio bi to model edukativnog turizma, to jest, edukativne turističke ponude i atrakcije.

Mlade generacije su pronicljive i njima ne treba priča šta će i na koji način u budućnosti proučavati već konkretna ulaznica u život koji bi bio nalik “otvorenom djelu”. Život kao “otvoreno djelo” pruža posmatraču uvjerenje da svijet u kojem on posmatra stvari oko sebe nije nikakav stečeni red koji mu garantuje konačna rješenja, nego je to svijet u kojem je on odgovoran saučesnik koji se mora kretati naprijed prema hipotetičkim i promjenljivim rješenjima, u neprestanoj negaciji postojećeg i u davanju novih prijedloga.

Kada je riječ o vizuelnoj kulturi naše obale, kao što sam ubijeđen da bi na novoj rivi z Sutomoru morala da nađe svoje mjesto “Spičanka”, to jest, spomenik ženi ovog kraja, sa svim znakovnostima koje nosi, mišljenja sam i da bi "Kosmički kamen", čudesni rad vajara Mija Mijuškovića, koji podsjeća na astrološki model iz kojeg se u ime čovječnost, vjere u ljudski napor i napredak, iščitava bolja budućnost, bio najadekvatniji da se postavi na mjestu gdje je Uroš Tošković boravio i stvarao.
Bio bi to spomenik Umjetniku i umjetnosti, prvi takav na našim prostorima.
Na taj način bi se objedinila priča, ne samo o onom kome je spomenik namijenjen i onom čiji rad je odabran za “pozdrav univerzumu”, nego o svima onima kojima Bar, na ovaj ili onaj način, duguje od Brežanina, Veliše, Uroša i Mija, do Gvozda, Ilije, Muharema, Zlatka i mnogih drugih...).
Takav spomenik bi našoj Obali dodao jedan novi identitetski znak, čitljiv svim generacijama.

Kultura sjećanja u stvarnosti ima i svoju suprotnost na koju se dovoljno ne obraća pažnja, a to je kultura zaborava.

Isprepletenost sjećanja, zaborava, manipulacija kolektivnog sjećanja radi konstruisanja politike pamćenja važna su obilježja postkonflikne stvarnosti Crne Gore o kojoj bi na vrijeme trebalo povesti računa. Na nama je!

Prijedlog: Staza Mija Mijuškovića, potez od Knjaževe baste do Šetališta kralja Nikole (uz adekvatno obezbjeđenje i osvjetljenje – postavka skulptura na otvorenom prostoru)